Drniške crkve
U gradu Drnišu danas se nalaze četiri katoličke (Sveti Ante, Sveti Roko, Gospa od Ružarija i Sveti Ivan Krstitelj) i dvije pravoslavne crkve (Uspenija Bogorodice i Aranđel Mihailo).
Sadašnja crkva Svetoga Ante Padovanskog u Drnišu, sagrađena sredinom XVI. stoljeća izvorno je bila džamija Halil hodže, a visovački franjevci su je pretvorili u crkvu koncem XVII. stoljeća, zadržavši njezin izvorni oblik. Ima kupolu na trompama. Središnji prostor džamije produžen je prema istoku i zapadu, a zadnja građevinska intervencija na crkvenom brodu uslijedila je 1857. godine. U vrijeme I. svjetskog rata sa krova kupole crkve uklonjene su bakrene pokrovne ploče za vojne potrebe, pa je od tada crkva ostala prekrivena samo kamenim pločama. Godine 1951. kupola se potpuno urušila, a zbog nedostatka novca tada nije obnovljena. Taj je prostor prekriven dvostrešnim krovom. 1988. godine izvršena je rekonstrukcija džamijske kupole u izvornom obliku (vizualni vanjski izgled). Uslijed ratnih djelovanja izvedeni su studiozniji građevinski radovi, pa je crkva u cijelosti konzervirana i obnovljena. Jugozapadno od crkve sagrađen je zvonik (1790. – 1792.). Prvotno su je posvetili Gospi od Rožarija, a nešto kasnije Svetom Anti. Od godine 1693. godine u njoj su se počeli održavati župni obredi.
Crkva Svetoga Roka je druga područna crkva u Drnišu. Sagrađena je 1731. godine u godini velike epidemije kuge. Ona je jednostavna centralnobrodna građevina sa prostranom kvadratičnom apsidom i bočnim polulučnim prozorima. Nad glavnim ulazom nalazi se kamena preslica. Što se tiče stilskih odlika građena je u vrijeme baroka, kojeg na ovoj građevini nalazimo u tek nekim sitnim detaljima. Crkva je naknadno produžena. U njoj su podignuta tri oltara.
Godine 1734. prvi se put spominje crkva sv. Roka i to u kanonskim pohodima šibenskih biskupa. U zapisniku biskupa Donadonija te godine za nju se kaže da je "novamente fabricata", na drugom mjestu "noviter aedificata". Natpis u kamenu koji se nalazi na pročelju iznad prozora govori o točnoj godini njezine gradnje: latinski, AEDIFITIUM STRUCTUM CAR FIDELIUM AC SUB ASSISTENTIA ILLMAE DNAE FRANCAE THEODOSIO ET DNAE ANG GILI ANNO DNI MDCCXXX… a na hrvatskome: Zgrada (crkva, kapela) sagrađena ljubavlju vjernika i pod pokroviteljstvom vrlo ugledne gospođe Franjice Theodosio i gospođe Anđele Gili. Gospodnje godine 1731. ili 1732.
Tijekom Domovinskog rata crkva je opljačkana i devastirana, a sa preslice su joj ukradena zvona. Obnovljena je samo manjim dijelom, kako bi se mogla koristiti za bogoslužje.
Župna crkva Gospe od Rožarija (Ružarja) nalazi se u samom centru Drniša. Sagrađena je u vremenu od 1871 – 1886. godine. No ideja o gradnji nove župske crkve postojala je i ranije. Naime, već 1846. godine uprava općine Drniš odlučila je da grad dobije novu, veću župsku crkvu, i pismenim se putom obratila nadležnim državnim tijelima. Okružno poglavarstvo sa sjedištem u Zadru odobrilo je zahtjev općine Drniš, s idejom upoznalo državne vlasti, a okružnoga inženjera Emilisa ovlastilo da izradi idejni nacrt crkve. Nacrtom je bilo predviđeno da se ispred crkve podigne zvonik u obliku tornja, ali to na žalost, nikada nije izvršeno. Blagoslov kamena temeljca obavljen je 21. V. 1871. godine, a obavio ga je tadašnji šibenski biskup i drniški župnik fra Stjepan Zlatović.
Radovi na crkvi odgođeni su do 1878. godine, a nastavak gradnje povjeren je češkom arhitektu Ivanu Kuzelu. 1882. godine crkva je prekrivena, ali ju je trebalo opremiti inventarom. Šibenski biskup Fosco poduzeo je određene radnje oko nabavke oltara za crkvu. Međutim, biskupski ordinarijat ovlastio je crkovinarstvo da ostatak novca, koji je dr. Pavao Plenković povjerio za crkvu Sv. Ivana u Badnju, prenamjeni za kupnju oltara. Zanimljiv je i podatak da je crkveni odbor uputilo pismo tadašnjem Austro – ugarskom caru Franji Josipu zahtjev za novčanu pomoć pri kupnji oltara i on im je iz svoje privatne riznice poslao 300 kruna. Oltar je postavljen u srpnju 1884. godine, a izradio ga je altarist Josip Barišković. 1885. godine crkva je obojana, ali nije u cijelosti opremljena. 9. svibnja 1886. godine u 9 sati šibenski biskup Fosco obavio je svečani blagoslov nove župske crkve. Za dovršenje crkve i svečani blagoslov najzaslužniji je bio načelnik Marko Nakić.
Crkva je stilski izgrađena u neoromaničkom slogu, koji je u to vrijeme bio veoma zastupljen. Ona je centralna trobrodna građevina, jednostavnih arhitektonskih dekoracija. 1892. godine crkva je dobila i pjevački kor na kojem su bile postavljene orgulje nabavljene 1897. godine. No najveći nedostatak joj je što nema zvonik – točnije, nije sagrađen. Do 1932. godine crkva je bila obojena bijelom bojom. Česte građevinske intervencije vjerojatno su jedan od razloga zbog čega nije imala bogatiju dekoraciju. 1932. godine akademski slikar Vladimir Marjanović iz Livna započeo je oslikavanje unutrašnjosti crkve, a temeljem ugovora između slikara i crkvenog odbora bilo je dogovoreno da se najprije popravi stropna i zidna žbuka, unutrašnjost oboji uljanom bojom i da se oslika: nad glavnim oltarom tema "PRIČEST APOSTOLA", na stropu centralnog broda teme "UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE", "NAVJEŠTENJE", "PRIKAZANJE U HRAMU", u pobočnim brodovima po tri kompozicije iz Starog i Novog zavjeta po dogovoru. Također je trebao biti oslikan i zid iza orgulja, prostor iznad vrata dviju sakristija i dvanaest medaljona u glavnom brodu. U dnu pobočnih brodova trebali su biti prikazi s temama "IZGON TURAKA IZ DRNIŠA" i "SABOR NA CECELI"; na stropovima dviju sakristija po jednu kompoziciju. Sve navedeno nikad u cijelosti nije bilo dovršeno. Danas su sve kompozicije prekrivene bojom, ali zbog svojih određenih povijesnih i umjetničkih vrijednosti trebalo bi ih vratiti u prvobitno stanje i restaurirati ih. Tijekom Domovinskog rata interijer crkve najvećim je dijelom devastiran. Velika oštećenja pretrpjele su crkvene orgulje, koje je neprijatelj najvećim dijelom uništio. U tijeku su restauratorski i konzervatorski radovi na crkvi (eksterijer i interijer), a i crkvene orgulje su također u postupku restauracije.
Osim navedenih postoji i crkva Sv. Ivana Krstitelja s gradskim grobljem u Badnju koja je postojala još u srednjem vijeku. God. 1681. papa Inocent XI. podijelio je vjernicima, koji je pohode uoči i na blagdan Sv. Ivana Glavosjeka, oproste uz obične uvjete. Godine 1715. Turci su za upada u Petrovo polje opustošili crkvu. Oko g. 1730. crkva je obnovljena, a isto i 1780. Imala je tri oltara. Od stare crkve neki su fragmenti uzidani u zid nove crkve. God. 1868 – 69. sagrađena je nova crkva po nacrtu ing. Teste. Podignuta je ostavštinom dra Pavla Plenkovića, bogatog drniškog posjednika. Posvećena je g. 1871. Na pročelju dizao se zvonik na preslicu s tri zvona (De Poli). God. 1931. podignut je novi krov, a g. 1939. na pročelju zvonik. Crkva je tijekom Domovinskog rata potpuno razorena, a velikim dijelom oštećeno je i uništeno gradsko groblje. Crkva je 1997. godine obnovljena faksimilskom metodom.
U gradu postoje i dvije pravoslavna crkve: 1. Uspenija Bogorodica sagrađena je početkom XX. stoljeća prema projektima Ć.M. Ivekovića. Sagrađena je od kamenih tesanaca u bizantskom slogu. Posvećena je 1908. godine. Nije pretrpjela oštećenja nastala ratnim djelovanjima. 2. Sv. Aranđel Mihailo je pravoslavna grobljanska crkva na izlazu iz Drniša prema Splita.
U administrativnim granicama Grada Drniša nalaze se i crkve: Sv. Petra u Siveriću, Sv. Petar (pravoslavna) u Biočiću, Sv. Jovan (pravoslavna) i Preobraženje Gospodinovo (unijatska) u Baljcima, Sv. Petka (pravoslavna) u Kanjanima, Sv. Josip Radnik u Kadinoj Glavici, Sv. Luke u Štikovu, Kraljica Mira, Bogorodičin Pokrov (unijatska) i Sv. Đurađ (pravoslavna) u Kričkama, Ime Isusovo u Drinovcima, Sv. Petra i Pavla u Širitovcima, Sv. Franjo Asiški u Pakovu selu, Sv. Mihovil u Pokrovniku, Sv. Trojstvo u Sedramiću, Sv. Juraj i Sv. Jovan ( pravoslavna) u Žitniću, Sv. Frane u Trbounju, Sv. Ilija u Lišnjaku, Sv. Đurađa (pravoslavna) u Velušiću.